Trogirska Kvadrilja i klapa Trogir
Trogirska kvadrilja je ples koji se sastoji od četiri bala, pri čemu je promenada pripojena 1.balu, a polka (završetak) IV. balu. U promenadi plesači formiraju četvorke-kadrile. Ples se spominje krajem 19.stoljeću, u prijepisu zapisa melodije, Ivana Bozzottija (1859.-1935.), trogirskog kapelnika i melografa. Pretpostavlja se da je kao društveni ples prihvaćena nakon što se pojavila za vrijeme francuske vladavine od 1806. do 1814. te s vremenom postala folklornom pojavom. Trogirska kvadrilja najčešće se plesala o pokladama i nedjeljom, na crkvene blagdane te na svadbama. Danas se izvodi desetak puta godišnje, a obavezna je prilikom svih gradskih praznika, posebno na Dan grada, 14.studenog. Kulturno umjetničko društvo Kvadrilja nastoji očuvati kvalitetu, podučava djecu i mlade, popularizira kulturnu baštinu i vrijednosti grada Trogira te promiče ovaj segment trogirskog i hrvatskog kulturnog identiteta. KUD ,,Kvadrilja” je jedno od društava s najdužim kontinuitetom djelovanja u Trogiru, te jedan od važnijih sudionika kulturnog života grada Trogira i promotora trogirske plesne i glazbene baštine. U Trogiru se pleše uz orkestar limene glazbe-Narodnu glazbu Trogir ili pak uz mandolinski sastav. KUD ,,Kvadrilja” osnovano je prije pola stoljeća-u prosincu 1969. godine. Prve tri godine, Društvo je djelovalo kao folklorna sekcija pri Savezu omladine Čiovo,nakon čega se registriralo pod imenom Folklorni ansambl Trogir (FAST). Godine 1997. radi promoviranja tradicijskog trogirskog plesa-kvadrilje promijenilo je ime u KUD ,,Kvadrilja” pod kojim djeluje i danas. Trogirska kvadrilja je u srpnju 2019. godine upisana je u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalno kulturno dobro. Jedan od najznačajnih glazbenika u drugoj polovici 19 stoljeća i prvoj trećini 20. stoljeća bio je Bozzoti, obitelj glazbenika talijanskog podrijetla iz Milana, koji su djelovali i koji su se doselili u Trogiru. Josip (Giuseppe), skladatelj, orguljaš i dirigent. Glazbeno obrazovanje stekao u Milanu. U Trogir dolazi 1854.godine kao član putujuće talijanske glazbene družine. Oženio se Trogirankom Marijom Demicheli i dobio službu gradskog i crkvenog glazbenika, od 1863. stalno se nastanio u gradu. Obavljao je desetljećima poslove orguljaša i zborovođe trogirske katedrale te dirigenta Gradske glazbe od 1871.godine Narodna glazba, uz to poučavao je violinu, klavir i orgulje u Trogiru i Kaštelima te osnovao i vodio crkveni pjevački zbor u Kaštel-Novom. U doba hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji priključio se trogirskim narodnjacima te komponirao skladbe rodoljubna karaktera-koračnice i budnice. Ostavio je u nasljeđe 58 crkvenih skladbi. Većinom su to kompozicije za solo-glasove i orgulje, za zbor i orgulje ili soliste, zbor i orgulje, pisane pod utjecajima talijanskoga opernog stila V.Bellini, G.Verdi, s raspjevanom, južnjački izražajnom, dopadljivom melodikom. Među prvima proučavao je folklornu glazbu trogirskoga kraja te zabilježio glazbenu pratnju za pučki ples Trogirska četvorka. Stoga su se ubrzo proširile u narodu, a neke od njih izvode se i danas. Trogir se može pohvaliti svoj klapi, klapa Trogir, prepoznatljivim po starim tradicionalnim nošnjama-crnim odijelima sa starinskim vezom, bijelom košuljom i crvenim pojasom vezanim u struku. Pjesme koje izvode uglavnom pjevaju o moru, Dalmaciji i ljubavi, a najpoznatiji trogirski tenor, koji je godinama pjevao pjesme o svom gradu je nezaboravni Vinko Coce (22.12.1954.-27.10.2013). Lijepo je prošetati Trogirom u kojem se u svako doba dana iza svakog kantuna čuje klapska pjesma i ljubavna priča.
